fisibilillah

Dobrodošli na moj blog

08.04.2010.

Povinjavanje razuma argumentu

بسم الله الرحمن الرحيم Povinjavanje razuma argumentu Primjer strasti je poput zarobljene zvijeri. Ako lanci kojim je ona vezana nisu dovoljno jaki, pući će pod naletom njene snage i divljačkog nasrtaja. Tako među ljudima ima onih koji ne kontroliraju snagu te zvijeri, ima ih koji su je vezali konopcem a ima i onih koji su je okovali u čelične lance.   Strast čovjeka tjera u propast dok ga razum, Allahovom dozvolom, čuva od propasti. Mudri ljudi razumom upravljaju svojim strastima. Ponekad srce čezne za nećim određujući na taj način posebnu kategoriju ophođenja. Međutim, razum određuje opravdanost tog postupka gledajući u posljedice praktikovanja istog. Požuda i strast čovjeka tjeraju ka provaliji a razum ga poput budnog čuvara štiti te provalije. Tako razum uči čovjeka kako se treba odbraniti navale strasti i na koji se način se treba spraviti sa tim zlom. Ipak, činjenica je da vladar u obliku strasti jača i puteve zla lukavo prikriva te konstantno sebi traži slugu koji će mu pomoći da nadvlada razum i okova ga u lance duhovne nemoći. Primjer strasti je poput zarobljene zvijeri. Ako lanci kojim je ona vezana nisu dovoljno jaki, pući će pod naletom njene snage i divljačkog nasrtaja. Tako među ljudima ima onih koji ne kontroliraju snagu te zvijeri, ima ih koji su je vezali konopcem a ima i onih koji su je okovali u čelične lance. Možda ponekada čovjek i ne razmišlja o nećem, ali, nekakav argument ga incidentalno natjera na razmišljanje o tom postupku ili ideji i, jednostavno, on to i prihvati. Dakle, ubjeđenost je presudna u donošenju odluke o prihvatanju nekog stava ili ideje. Svakako, nakon toga neminovno dolazi praktikovanje ili nepraktikovanje nekog djela. Dapače, prije svega tu na scenu nastupa zdrav razum koji je u stanju da procijeni šta je dobro i prihvati ga, a šta je zlo i odbaci ga. Pa ko učini nešto na svoju štetu, ne može se nazvati razumnom osobom. Kada se požuda i razum slože, ostavljaju iza sebe duboke pozitivne tragove. Ponekada požuda pobijedi razum i shrva ga i pored toga što razum osu'uje taj postupak. Međutim, razum je uticajem požude toliko oslabljen da nije u stanju otkloniti opasnost i pogubne posljedice koje sa sobom nosi slast požude kao rezultat jačine strasti. To je pravo neznanje i učmalo ponašanje čovjeka koji praktikuje ono za što je siguran da mu škodi a ne bavi se onim što mu je od koristi. To je možda i rezultat odbojnosti prema korisnom a pristrasnost prema škodljivom! Čovjeka u ovom stanju ne možemo okvalifikovati kao potpunu neznalicu, naprotiv, možda su njegove informacije o znanju na zavidnom nivou. Međutim, njegova odbojnost prema dobrom i korisnom ga je toliko ograničila što se on sada nalazi u stanju izražavanja ne samo simpatije već i ljubavi prema štetnom i ružnom duhovnom doživljaju ili djelu. Tu mjerila gube na svojoj vrijednosti i primjer takve osobe je poput bolesnika koji se liječi terapijom za koju sigurno zna da ne može pomoći njegovoj bolesti. Neobuzdavanje strasti vodi ka ogrezanju u strasti bez ikakvog razmišljanja. To će izazvati dugoročnu bol i tugu griješnika koji je jednom razumnom odlukom, uz Allahovu pomoć, mogao izbeći ponore slijepog slijeđenja strasti. Ovo što smo u prošlim recima naveli treba biti dovoljan pokazatelj islamskom misionaru da je jačina ubjeđenosti u valjani argument pokretač i vodić ideje i etike. Ne smije se zanemariti govor srca jer koncentraciju svojeg djelovanja islamski misionar treba usmjeriti upravo na srce koje treba izvršiti početni uticaj na dušu čovjeka a razum će biti samo kulminacija utemeljenja Istine u čovjeku. Ipak, da nas neko pgriješno ne razumije, naglašavamo da islam ne dozvoljava ideologiju koja propovjeda da je razum osnova ili temelj za prihvatanje Istine. Prefinjeni uzor kao generator pozitivne energije Praktično sprovođenje islamskog misionarstva ili da'we se prije svega može ogledati u prefinjenom uzoru kojeg da'ija treba pružiti ljudima. Nema sumnje da je živi primjer i uzor upravo onaj detalj koji uvijek nedostaje a bezuvjetno osvaja ljudska srca i razum. Iskustvo nas uči da većina ljudi brže prihvataju kazivanja iz života pobožnjaka nego li govor koji je za njih manje ili više razumljiv. Međutim, na prihvatanje ili odbijanje islamskog poziva najviše uticaja ima iskreni pristup islamu i bratska ljubav koju da'ija treba pokazati ljudima. Djelo koje prati riječi u čovjeku izaziva divljenje i poštovanje jer je to sasvim prirodno privlačno čovjeku. Da o postojanom i dosljednom praktikovanju islamskih djela i ne govorimo. Ovdje navodimo krasnu izjavu Ibn-Kajjima, rahimehullah, koji kaže: ”Licemjerni i nemjerodavni učenjaci stoje na vratima Dženneta i pozivaju i nj svojim riječima dok svojim djelima pozivaju u Vatru. Kada god se ljudima obrate, njihova djela kao da govore: Ne slušajte ih! Da su u biti bili iskreno uvjereni u ono u što pozivaju, oni bi se prvi tome odazvali. Svojom vanjštinom oni su upučivaći, ali, u biti su pravi razbojnici.” Herem ibn Hajjan, radijallahu anhu, je ljude upozoravao na pokvarene učenjake. Tada mu Omer, radijallahu anhu, napisa pismo u kojem je potražio da obrazloži svoju namjeru. On reče: ”To je imam koji govori kao učenjak a djeluje kao pokvarenjak. Tako on zbunjuje ljude pa ih odvodi u zabludu.” Fakt je da prefinjeni uzor govori sam o sebi pa makar izostali jaki argumenti u raspravi o Istini. Svojim primjerom da'ija vrši izravni uticaj na ljude i budi njihovu ljubav prema Istini, poštovanje i puno uvažavanje onog u što on poziva. Na taj način, Allahovom dozvolom, da'ija sije sjeme uspjeha kreirajući plodno tlo gdje svojim djelom dokazuje ljudima istinitost i harominju svojeg životnog sistema ure'enog na osnovama Kur'ana i sunneta. Dakle, čovjek može biti učenjak iz bilo koje prirodne nauke poput medicine ili hemije. To su naučne grane čije izučavanje koristi materijalnom napretku zajednice. Pa i pored toga liječnik ili hemičar mogu biti ljudi neprimjernog ophođenja i morala, ali, time neće nikom nauditi jer ljudi izučavaju nauku a ne izopačeno vladanje naučnika. Međutim, ako je u pitanju islamski učenjak ili da'ija, on mora biti prefinjeni i iskreni uzor onoga u što poziva. U suprotnom, niko ga neće slušati i niko neće ni riječi od njega prihvatiti. Rezimirajmo ovo izlaganje slijedećim ajetom: ”O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!” (Kur'an, 61/2-3) Konkretna ubjeđenost u Islamsko vjerovanje Duboko uvjerenje u islamsko vjerovanje i prednjačenje u manifestaciji imana uporedo sa duhovnom superiornošću čine najvažnije momente u životu i radu islamskog misionara. Islamski misionar treba prednjačiti svojom vjerom u Allaha. On Ga se treba od svih najviše bojati, treba se iskreno na Njega oslanjati, uvijek treba paziti na svoje postupke i puno se mora Njemu kajati. Jezik mu treba uvijek biti vlažan od spominjanja Allaha. Razum mu treba biti uvijek usmjeren ka razmišljanju o tome kako On Uzvišeni savršeno stvara. Srce mu treba uvijek biti ispunjeno željom za lijepim susretom sa Gospodarem, dželle šanuhu. Treba prednjačiti u dobrim djelima. Noću treba puno klanjati, danju treba puno postiti. Njegova iskrenost sa Allahom će biti pokazatelj i ključ njegovog uspjeha. To je pravo iskazivanje robovanja Uzvišenom koje uzrokuje sretan ishod i blagostanje za islamskog misionara. Njegov je rad krajnje ozbiljan, njegov je govor krajnje koristan.

08.04.2010.

Povinjavanje razuma argumentu

بسم الله الرحمن الرحيم Povinjavanje razuma argumentu Primjer strasti je poput zarobljene zvijeri. Ako lanci kojim je ona vezana nisu dovoljno jaki, pući će pod naletom njene snage i divljačkog nasrtaja. Tako među ljudima ima onih koji ne kontroliraju snagu te zvijeri, ima ih koji su je vezali konopcem a ima i onih koji su je okovali u čelične lance.   Strast čovjeka tjera u propast dok ga razum, Allahovom dozvolom, čuva od propasti. Mudri ljudi razumom upravljaju svojim strastima. Ponekad srce čezne za nećim određujući na taj način posebnu kategoriju ophođenja. Međutim, razum određuje opravdanost tog postupka gledajući u posljedice praktikovanja istog. Požuda i strast čovjeka tjeraju ka provaliji a razum ga poput budnog čuvara štiti te provalije. Tako razum uči čovjeka kako se treba odbraniti navale strasti i na koji se način se treba spraviti sa tim zlom. Ipak, činjenica je da vladar u obliku strasti jača i puteve zla lukavo prikriva te konstantno sebi traži slugu koji će mu pomoći da nadvlada razum i okova ga u lance duhovne nemoći. Primjer strasti je poput zarobljene zvijeri. Ako lanci kojim je ona vezana nisu dovoljno jaki, pući će pod naletom njene snage i divljačkog nasrtaja. Tako među ljudima ima onih koji ne kontroliraju snagu te zvijeri, ima ih koji su je vezali konopcem a ima i onih koji su je okovali u čelične lance. Možda ponekada čovjek i ne razmišlja o nećem, ali, nekakav argument ga incidentalno natjera na razmišljanje o tom postupku ili ideji i, jednostavno, on to i prihvati. Dakle, ubjeđenost je presudna u donošenju odluke o prihvatanju nekog stava ili ideje. Svakako, nakon toga neminovno dolazi praktikovanje ili nepraktikovanje nekog djela. Dapače, prije svega tu na scenu nastupa zdrav razum koji je u stanju da procijeni šta je dobro i prihvati ga, a šta je zlo i odbaci ga. Pa ko učini nešto na svoju štetu, ne može se nazvati razumnom osobom. Kada se požuda i razum slože, ostavljaju iza sebe duboke pozitivne tragove. Ponekada požuda pobijedi razum i shrva ga i pored toga što razum osu'uje taj postupak. Međutim, razum je uticajem požude toliko oslabljen da nije u stanju otkloniti opasnost i pogubne posljedice koje sa sobom nosi slast požude kao rezultat jačine strasti. To je pravo neznanje i učmalo ponašanje čovjeka koji praktikuje ono za što je siguran da mu škodi a ne bavi se onim što mu je od koristi. To je možda i rezultat odbojnosti prema korisnom a pristrasnost prema škodljivom! Čovjeka u ovom stanju ne možemo okvalifikovati kao potpunu neznalicu, naprotiv, možda su njegove informacije o znanju na zavidnom nivou. Međutim, njegova odbojnost prema dobrom i korisnom ga je toliko ograničila što se on sada nalazi u stanju izražavanja ne samo simpatije već i ljubavi prema štetnom i ružnom duhovnom doživljaju ili djelu. Tu mjerila gube na svojoj vrijednosti i primjer takve osobe je poput bolesnika koji se liječi terapijom za koju sigurno zna da ne može pomoći njegovoj bolesti. Neobuzdavanje strasti vodi ka ogrezanju u strasti bez ikakvog razmišljanja. To će izazvati dugoročnu bol i tugu griješnika koji je jednom razumnom odlukom, uz Allahovu pomoć, mogao izbeći ponore slijepog slijeđenja strasti. Ovo što smo u prošlim recima naveli treba biti dovoljan pokazatelj islamskom misionaru da je jačina ubjeđenosti u valjani argument pokretač i vodić ideje i etike. Ne smije se zanemariti govor srca jer koncentraciju svojeg djelovanja islamski misionar treba usmjeriti upravo na srce koje treba izvršiti početni uticaj na dušu čovjeka a razum će biti samo kulminacija utemeljenja Istine u čovjeku. Ipak, da nas neko pgriješno ne razumije, naglašavamo da islam ne dozvoljava ideologiju koja propovjeda da je razum osnova ili temelj za prihvatanje Istine. Prefinjeni uzor kao generator pozitivne energije Praktično sprovođenje islamskog misionarstva ili da'we se prije svega može ogledati u prefinjenom uzoru kojeg da'ija treba pružiti ljudima. Nema sumnje da je živi primjer i uzor upravo onaj detalj koji uvijek nedostaje a bezuvjetno osvaja ljudska srca i razum. Iskustvo nas uči da većina ljudi brže prihvataju kazivanja iz života pobožnjaka nego li govor koji je za njih manje ili više razumljiv. Međutim, na prihvatanje ili odbijanje islamskog poziva najviše uticaja ima iskreni pristup islamu i bratska ljubav koju da'ija treba pokazati ljudima. Djelo koje prati riječi u čovjeku izaziva divljenje i poštovanje jer je to sasvim prirodno privlačno čovjeku. Da o postojanom i dosljednom praktikovanju islamskih djela i ne govorimo. Ovdje navodimo krasnu izjavu Ibn-Kajjima, rahimehullah, koji kaže: ”Licemjerni i nemjerodavni učenjaci stoje na vratima Dženneta i pozivaju i nj svojim riječima dok svojim djelima pozivaju u Vatru. Kada god se ljudima obrate, njihova djela kao da govore: Ne slušajte ih! Da su u biti bili iskreno uvjereni u ono u što pozivaju, oni bi se prvi tome odazvali. Svojom vanjštinom oni su upučivaći, ali, u biti su pravi razbojnici.” Herem ibn Hajjan, radijallahu anhu, je ljude upozoravao na pokvarene učenjake. Tada mu Omer, radijallahu anhu, napisa pismo u kojem je potražio da obrazloži svoju namjeru. On reče: ”To je imam koji govori kao učenjak a djeluje kao pokvarenjak. Tako on zbunjuje ljude pa ih odvodi u zabludu.” Fakt je da prefinjeni uzor govori sam o sebi pa makar izostali jaki argumenti u raspravi o Istini. Svojim primjerom da'ija vrši izravni uticaj na ljude i budi njihovu ljubav prema Istini, poštovanje i puno uvažavanje onog u što on poziva. Na taj način, Allahovom dozvolom, da'ija sije sjeme uspjeha kreirajući plodno tlo gdje svojim djelom dokazuje ljudima istinitost i harominju svojeg životnog sistema ure'enog na osnovama Kur'ana i sunneta. Dakle, čovjek može biti učenjak iz bilo koje prirodne nauke poput medicine ili hemije. To su naučne grane čije izučavanje koristi materijalnom napretku zajednice. Pa i pored toga liječnik ili hemičar mogu biti ljudi neprimjernog ophođenja i morala, ali, time neće nikom nauditi jer ljudi izučavaju nauku a ne izopačeno vladanje naučnika. Međutim, ako je u pitanju islamski učenjak ili da'ija, on mora biti prefinjeni i iskreni uzor onoga u što poziva. U suprotnom, niko ga neće slušati i niko neće ni riječi od njega prihvatiti. Rezimirajmo ovo izlaganje slijedećim ajetom: ”O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!” (Kur'an, 61/2-3) Konkretna ubjeđenost u Islamsko vjerovanje Duboko uvjerenje u islamsko vjerovanje i prednjačenje u manifestaciji imana uporedo sa duhovnom superiornošću čine najvažnije momente u životu i radu islamskog misionara. Islamski misionar treba prednjačiti svojom vjerom u Allaha. On Ga se treba od svih najviše bojati, treba se iskreno na Njega oslanjati, uvijek treba paziti na svoje postupke i puno se mora Njemu kajati. Jezik mu treba uvijek biti vlažan od spominjanja Allaha. Razum mu treba biti uvijek usmjeren ka razmišljanju o tome kako On Uzvišeni savršeno stvara. Srce mu treba uvijek biti ispunjeno željom za lijepim susretom sa Gospodarem, dželle šanuhu. Treba prednjačiti u dobrim djelima. Noću treba puno klanjati, danju treba puno postiti. Njegova iskrenost sa Allahom će biti pokazatelj i ključ njegovog uspjeha. To je pravo iskazivanje robovanja Uzvišenom koje uzrokuje sretan ishod i blagostanje za islamskog misionara. Njegov je rad krajnje ozbiljan, njegov je govor krajnje koristan.

31.03.2008.

An-Nasijah Prednji gio glave

An-Nasijah
Prednji gio glave
U Kur'anu Časnom je prednji dio glave opisan kao dio koji laze i koji je griješan. Allah, subhanehu we te'ala, kaze: Kiku (=nasijah) laznu, grješnu … (sura Al-Alaq 16. ajet)

ein Bild

Ako prednji dio glave ne moze govoriti, kako je onda opisan kao dio koji laze? Prednji dio glave ne čini grijehe. Kako onda moze biti griješan?
Profesor Muhammed Jusuf Sukkar je razriješio moje dileme kad mi je pričao o funkciji mozga.
On reče: "Funkcija dijela mozga koji se nalazi u prednjem dijelu čovjekove glave jeste da kontroliše čovjekovo ponašanje."
Ja rekoh: "Znam to."
On reče: "Šta znate?"
Ja rekoh: "Objašnjenje Allahovih, subhanehu we te'ala, riječi: Kiku laznu, grješnu,"
On reče: "Dopustite da pogledam u moje knjige i literaturu."
Nakon što je to učinio, potvrđujući što je rekao prije, dodao je: "Kad neko namjerava da nešto slaze, odluku o tome donosi u prednjem reznju, koji predstavlja prednji dio glave. Ako zeli da počini grijeh, odluku također donosi u tom dijelu."
Nakon toga sam o ovoj temi razgovarao s mnogim specijalistima, među njima i s Keithom L. Moorom koji je tvrdio da je prednji dio glave odgovoran za rasuđivanje i usmjeravanje ljudskog ponašanja. Radni organi tijela (npr. udovi) su sredstvo koje sprovodi odluke donešene u prednjem dijelu glave. Zato zakon nekih američkih drzava kaznjava ozbiljne kriminalce s kojima policija muku muči na taj način što im se odstrani prednji dio mozga (nasijah) jer on predstavlja centar za kontrolu i vođenje, nakon čega kriminalac postaje blag kao dijete, pokoravajući se bilo čijoj naredbi.
Anatomska struktura gornjeg dijela čela pokazuje da se ono sastoji od jedne kosti lobanje i ona štiti jedan od reznjeva mozga koji se zove prednji rezanj, a koji ima nekoliko nervnih centara na različitim mjestima i s različitim funkcijama.
Prednji rezanj čini najveći dio prednjeg dijela mozga i njegova funkcija je uključena u razvijanje ličnosti čovjeka. On se također smatra i jednim od glavnih centara za koncentraciju, razmišljanje i pamćenje. On igra i značajnu ulogu kad su u pitanju čovjekove emocije i povezan je s inicijativom i sposobnošću razlikovanja.
Smješten je tačno iza čela, skriven je duboko u prednjem dijelu glave. Zato prednji rezanj upravlja nekim aspektima ljudskog ponašanja koje odrazava ličnost čovjeka kad se radi o istinoljubivosti, lazi, itd. Ovaj dio je također zaduzen za razlikovanje vrline i poroka i podstiče čovjeka da preuzme inicijativu, bilo da se radi o dobroj ili lošoj namjeri.
U zajedničkom istrazivanju naučnih čuda koja se odnose na nasijah (prednji dio glave) koje smo sproveli Keith L. Moore i ja, a koje je prezentirano na internacionalnoj konferenciji odrzanoj u Kairu 1980. godine Keith L. Moore nije govorio samo o funkciji prednjeg reznja ljudskog mozga, nego je govorio o funkciji koju nasijah ima u mozgu raznih zivotinja. Dok je pokazivao slike prednjeg reznja mnogih zivotinja, rekao je: "Komparativna anatomska studija ljudskog i zivotinjskog mozga pokazuje da nasijah ima istu funkciju: ona je centar za kontrolu i usmjeravanje i kod čovjeka i kod zivotinja koje imaju mozak."
Njegova rečenica me podsjetila na Allahove, subhanehu we te'ala, riječi: Uistinu! Ja se pouzdavam u Allaha, Gospodara svog i Gospodara vašeg. Nema nijedne zivotinje, a da On nije Drzalac za kiku (nasijah) njenu! Uistinu, Gospodar moj je na putu pravom. (sura Hud, 56. ajet)
Sjetio sam se i Poslanikovih, sallalahu alejhi we sellem, hadisa: "O Allahu! Ja sam Tvoj rob i sin roba Tvog i sin robinje Tvoje, moja nasijah (prednji dio glave) je u Tvojim rukama ..."
"Kod tebe trazim utočište od svega čija je nasijah u Tvojoj vlasti."
"Konjima je ugrađena dobrota u nasijah, sve do Sudnjeg dana."
Iz značenja ovih rečenica mozemo zaključit da je nasijah centar za kontrolu i uputu, bilo da je riječ o ponašanju ljudi, ili zivotinja.
Lingvističko/jezičko značenje ovog ajeta i objašnjenja komentatora
Allah, subhanehu we te'ala, kaze: Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku (nasijah) laz‍nu i griješnu (sura Al-Alaq, 15. i 16. ajet)
Al-Nasijah: prednji dio glave
Izjave komentatora:
Većina komentatora ovaj ajet interpretira metaforično i kazu da laznu i griješnu nasijah ne treba bukvalno shvatiti; opis se odnosi na vlasnika nasije, a ne na samu nasijah. Drugi komentatori kao što je ibn Kesir nisu ni dali tumačenje ajeta.
Iz riječi komentatora (neka je Allahova milost na njih) saznajemo da oni nisu znali da je nasijah centar za odlučivanje, kao i to da je odgovorna za lazi i činjenje grijeha; zato su oni ajet interpretirali metaforično iako se u njemu bukvalno kaze da je nasijah lazljiva i griješna. Pripisivali su te osobine vlasniku nasije iako gramatička struktura ovog izraza to ne dozvoljava; inače bi to bila genitivna konstrukcija koja se u potpunosti razlikuje od pridjevske konstrukcije.
Drugi opet nisu ni komentarisali ovaj ajet i tako su se poštedjeli uplitanja u nešto što je iznad njihovog znanja i znanja njihovog doba.
Aspekti naučnog čuda
Profesor Keith L. Moore je rekao ilustrirajući naučno čudo: Informacije o funkciji mozga kojima sad raspolazemo nisu spominjane u prošlosti i ne mogu se naći ni u jednoj medicinskoj knjizi. Ako pretrazimo sve medicinske knjige iz doba Poslanika, sallalahu alejhi we sellem, kao i one nastale nekoliko stoljeća kasnije, nećemo naći ništa o funkciji prednjeg reznja (nasijah), niti ikakvo objašnjenje o tome, osim u ovoj knjizi - Kur'anu Časnom - što nam govori da je takva informacija iz Allahovog, subhanehu we te'ala, znanja, a Allah je Svemogući, On sve zna, a Muhammed, sallalahu alejhi we sellem, je Allahov poslanik.
O funkciji prednjeg dijela glave prvi put se saznalo 1842. godine kad je jednog američkog zeljezničkog radnika udarila šipka koja mu je probola čelo. To je djelovalo na njegovo ponašanje, dok su ostale funkcije njegovog tijela ostale netaknute. Tek tad su doktori shvatili da funkcija prednjeg dijela glave ima veze s ljudskim ponašanjem.
Do tad se smatralo da ovaj dio ljudskog mozga nema nikakvu funkciju. Ko je onda rekao Muhammedu a.s. da je ovaj dio mozga, nasijah, centar za kontrolu i upućivanje i kod ljudi i kod zivotinja i da je odgovoran za lazi i činjenje grijeha?
Istaknuti komentatori Kur'ana su eksplicitni tekst morali interpretirati metaforično jer nisu poznavali njegovu tajnu kako bi sačuvali Kur'an od optuzbi od strane ljudi koji su bili indiferentni prema ovoj činjenici u prethodnim stoljećima. Činjenica da je nasijah centar za kontrolu i usmjeravanje kako kod ljudi tako i kod zivotinja jasno je spomenuta u Allahovoj, subhanehu we te'ala, Knjizi i Sunnetu Njegovog Poslanika, sallalahu alejhi we sellem, neka je mir i spas na njega.
Ko je onda rekao Muhammedu, sallalahu alejhi we sellem, konkretno o ovoj tajni i činjenici?
To je Bozije znanje kojem nikakva laz ni prije ni kasnije ne moze nauditi. To je svjedočanstvo od Allaha, subhanehu we te'ala, da je Kur'an Njegov govor i da je objavljen s Njegovim znanjem.

Literatura: ABD ALMAJEED ALZENADANEE: "ILM AL IMAN"
25.03.2008.

Namaz, Namaz...

Namaz, namaz... PDF Ispiši E-mail
Utorak, 25. Mart 2008

„ O vjernici,  trazite sebi pomoc u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.“ (El-Bekara, 153)

Kada te zebnje okruze, tuge okuju i brige ophrvu, odmah klanjaj, molitvu obavi. Tvoja dusa ce ozivjeti i smiraj dobiti. Doista je namaz spas, uz Allahovu pomoc, od svih briga i zalosti. Namaz je utociste svake nesrece.

Kada bi ga nesto brinulo, Poslanik, s.a.v.s., kazao bi :“ O Bilale, odmori nas namazom,“ Namaz je bio Poslanikova, s.a.v.s., najdraza stvar, najveca sreca i razonoda.

Ako razmislimo o zivotima odabranih ljudi i prvaka ovog ummeta, vidjet cemo kako su oni u teskim situacijama i velikim tjeskobama hrlili namazu, obavljajuci ga skruseno i predano. Namaz im je vracao snagu, volju i zelju da nastave svoj plemeniti put.

Salatul-havf (Namaz u strahu) propisan je da se ljudima vrati mir i prisebnost u trenucima straha, kada se crni oblaci nadviju nad sudbinom. Nakon toga oni bi se hrabro suprotstavljali ostricama sablji i odvazno izlazili na megdan. Ovo nam kazuje da je skrusen namaz najbolji smiraj i lijek za duse.

Sadasnje generacije, koje se gube i nestaju u brojnim dusevnim bolestima, trebaju se upoznati s dzamijom, svojim celom poljubiti tle, sedzdu uciniti, kako bi svog Gospodara zadovoljili. Samo ce se tako njihove duse spasiti ove bolne patnje. U suprotnom, suze ce i dalje brazdati njihova lica, tuga ce razarati njihove zivce i svijest. Jedina snaga koja im moze priskrbiti mir i sigurnost jeste namaz.

Najveca blagodat pet dnevnih namaza-ako istinski promislimo-jeste oprost grijeha i uzdizanje naseg stupnja kod Allaha. Pored ovog, namaz je najbolji lijek za nase probleme i bolesti. On u nase vene unosi istancane vrijednosti istinskog uvjerenja-jekina, i nase srce ispunjava zadovoljstvom. Oni koji izbjegavaju dzamije i neobavljaju namaz samo lutaju od tegobe do tegobe, iz jedne tuge prelaze u drugu, poslije jedne nesrece padaju u drugu.

„A onima koji nevjeruju-propast njima! On nece djela njihova prihvatiti.“ (Muhammed., 8)

iz knjige "Ne tuguj" Aid el-Karni


fisibilillah
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
4368

Powered by Blogger.ba